KOMENTAR: Neki otvoreni razgovori o dužničkoj krizi

  hrpa dolara raširena hrpa dolara raširena

Kongres je usvojio Zakon o smanjenju inflacije. Predsjednik Biden kaže da je ovo uspješna priča, dijelom i zato što će smanjiti deficit za 305 milijardi dolara tijekom sljedećeg desetljeća. Zakonodavstvo uglavnom smanjuje deficit povećanjem poreza i reguliranjem cijena lijekova; Zakon povećava federalnu potrošnju i subvencije za gotovo pola trilijuna dolara u tom razdoblju.



Proces usklađivanja proračuna ponovno je korišten za povećanje državne potrošnje i poreza, povećanje saveznih subvencija i proširenje regulatornih ovlasti. Prije nego izbijemo šampanjac, vrijeme je za iskren razgovor o nacionalnoj dužničkoj krizi. Zakonodavstvo kao što je Zakon o smanjenju inflacije neće učiniti mnogo da promijeni dugoročnu putanju državnog duga.



Savezni dug sada premašuje nacionalni dohodak i predviđa se da će se do sredine stoljeća više nego udvostručiti. Sjedinjene Države postale su jedna od najzaduženijih nacija na svijetu. U svojim dugoročnim prognozama, Kongresni ured za proračun pojašnjava da ne možemo nastaviti petljati, ne uspijevajući riješiti dužničku krizu. Ogromna federalna potrošnja stvara zombi poduzeća i zombi državne i lokalne vlasti koje preživljavaju samo uz više federalnih pomoći.



Kako savezna vlada posuđuje više novca, to će uzrokovati porast kamatnih stopa, istiskujući privatna ulaganja. Nacija je već ušla u novu eru stagflacije, kombinirajući višu inflaciju i niži gospodarski rast. Ovo usporavanje gospodarskog rasta bit će popraćeno velikim gospodarskim krizama usporedivim s onima u posljednja dva desetljeća.

Rješavanje nacionalne dužničke krize zahtijevat će jednu stvar koju predsjednik i Kongres nisu željeli i nisu bili u stanju postići: dovođenje rashoda u ravnotežu s prihodima u kratkom roku. Ograničavanje rasta savezne potrošnje zahtijevat će temeljitu reformu glavnih pokretača te potrošnje. Uz kamate na javni dug, to je nesputani rast rashoda za glavne programe prava: socijalno osiguranje, Medicare i Medicaid.



Ne čudi da izabrani dužnosnici teško rješavaju dužničku krizu. Posljednji put kada su donijeli zakon za reformu programa prava bilo je za vrijeme Reaganove administracije. Od tada nisu bili voljni razgovarati, a kamoli rješavati, nefinancirane obveze koje se gomilaju u tim pravima. Nekoliko članova Kongresa predstavilo je zakone kako bi ograničili rast savezne potrošnje, ali taj zakon vjerojatno neće biti objavljen izvan odbora, a kamoli da će biti predstavljen na parlamentarnom glasovanju. Naši izabrani dužnosnici postali su ono što je Arnold Schwarzenegger opisao kao djevojačke muškarce, nespremne dirati treću tračnicu reforme prava jer bi ih to moglo koštati izbora.

Što dulje čekamo na rješavanje dužničke krize, to će ti negativni učinci biti gori, učinci koji nerazmjerno padaju na mlađe ljude i obitelji s nižim prihodima. Za tri desetljeća naši će unuci postavljati očita pitanja. Kako bi ih naša generacija mogla ostaviti s bankrotiranim zakladnim fondovima u programima prava, što je rezultiralo manjim naknadama prava tijekom njihova života? Zašto smo nastavili posuđivati ​​kako bismo financirali programe ostvarivanja prava u korist naše generacije, prepuštajući njihovoj generaciji da plati račun?

Vrijeme je da shvatimo da prema sadašnjem zakonu predsjednik i Kongres nisu dorasli zadatku. U konačnici, na svim će građanima biti da rade s državnim zakonodavcima kako bi riješili državnu dužničku krizu. Veliki korak u tom smjeru učinjen je u Kongresu uvođenjem Rezolucije 101. Zastupničkog doma, kojom se poziva na Konvenciju država u članku V. kako bi se predložile izmjene i dopune Ustava.



Glavni sponzori su zastupnik Jodey Arrington iz Teksasa, koji je predstavio zakon, i ko-sponzori zastupnik Brian Fitzpatrick iz Pennsylvanije i zastupnik Yvette Herrell iz Novog Meksika, svi republikanci. Prateći Zakon o prebrojavanju i pozivanju zahtjeva za arhiviranje prema članku V. osmišljen je kako bi se osiguralo da Kongres poštuje svoj ministarski mandat da sazove Konvenciju iz članka V. 'na zahtjev dvije trećine država'.

Ove su rezolucije značajna pobjeda u kampanji koalicije za fiskalnu odgovornost koja potiče građane zabrinute zbog dužničke krize i njezinog učinka na buduće generacije.

Ove skupine podržavaju amandman Ustava koji je izradila država, odobrili glasači, borio se protiv inflacije i fiskalne odgovornosti.

Barry W. Poulson je emeritus profesor ekonomije na Sveučilištu Colorado i suosnivač Federalne zaklade za fiskalnu održivost. Ovo je napisao za InsideSources.com.